Evo ga. Moj prvi post. Na ne-znam-kojem blogu već. Možda sedmom? Jer sam odlučila pisati. Nekome, bilo kome. Samo da me netko čita. U nekom periodu života, zapravo stalno, u sličnim vremenskim razmacima donosim odluke. Raznovrsne su. Od toga da počnem više crtati, vježbati, rješavati matematiku za državnu maturu, do toga da naučim kuhati, postanem svjetski poznata, jednog dana imam obitelj i konstantno budem zadovoljna. No, rokovi prolaze, odluke isparavaju nakon što ostaju jednopostotno ispunjene, za vježbanje i kuhanje nemam previše vremena, a ni psihičke snage... Sve u svemu, koliko god se izvlačila, činjenica je - meni fali odlučnosti.
Nešto mi je kliknulo u glavi ove godine pa odjednom, smao tako, više ne vjerujem u mit o novoj godini. Očito sam u dvije i devetoj došla do krajnjeg zaključka da ja zbilja ne mogu napraviti nešto što odlučim u nekom određenom vremenskom periodu. Zbilja, nikada u životu. U ovih 18 godina se ne sjećam da sam ijednom napravila nešto što bi po planu trebalo trajati više od 2 dana. Zbog tako čestih "nedamiseviše" izvlačim se na to da sam predinamična i da trebam česte promjene. E, pa nije, nego sam lijena završiti stvar onako kako sam počela. U početku imaš entuzijazam, kasnije se moraš poslužiti svojom zalihom volje koja meni služi za druge stvari, koje mi pružaju užitak na primjer. Entuzijastična sam recimo u jedenju i skidanju filmova s neta i ljubavi i spavanju. Čak sam pomalo entuzijastična u zarađivanju iako nikada nisam ni kune zaradila. Da, 18 godina, skroz na teret roditelja. Jest, sram me, ali uvijek nekako zakasnim u taj učenički servis...
Možda u mnogo stvari odustajem, na koje sam se odlučila. Ali jedno je sigurno. Od ove godine ću biti pozitivno nastrojena i radosnija. Živim u uvjerenju da se sreća uči i istina je. Kad te nešto potjera dolje, ti moraš naći način razmišljanja da ponovo dođeš gore. Više o tim usponima i padovima u budućim postovima.
Da zaključimo stvar, danas sam gledala Julie&Julia. Možda je tu pokretačka snaga i za blog. Taj film me poslao u kuhinju sa željom da nešto napravim, fino i neoubičajeno pa sam se nabrijala na palačinke s vinskim preljevom, punjene orasima... Mmmm, trebate to probati. Obične palačinke - mlijeko, jaja, brašno, vanilin šećer da budu finije. Moj brat uvijek poludi kad ih radim. Stvarno dobro mirišu. I oda ih napuniš smjesom šećera i mljevenih oraha pa preliješ tim preljevom od bijelog vina... Ne sjećam se napamet recepta, ali se radi od žutanjca, šećera, vina i vode. Zbilja jedna od najfinijih stvari... To vino se odlično isparava i daje prilično egzotičan miris i okus. No, moji palačinka-planovi su propali jer jaja nije bilo. Pitala sam mamu da odem u dućan po jaja, ali nije imala novca. Žena nema novca za jaja. Kako netko tko ima 30 godina radnog staža može biti tako podcijenjen da mu ne daju toliko novca na poslu da kupi jaja svojoj djeci? Intuzijazam mi svejedno nije splasnuo. Skuhala sam rižu, ispala je tvrda. Glupa Dr. Oetker riža koja se kuha 10 minuta (nisam mogla riskirati s vremenom da mi ne nestane želja pa sam uzela tu i nervozno se motala po kuhinji dok nije bila kuhana). I skuhala sam čaj od naranče i gingera. To je bio čaj iz vrećice. Sam po sebi odlično miriši, ali je... Iz vrećice. No magic in that! I pomislila sam kako bi bilo ugodno dodati vina u to i čak sam uspoređivala mirise i dobro je mirišalo. Stavila sam tu mješavinu na vatru i počela dodavati gustina da pomiješam to baš sve skupa. I kad sam bila gotova, kad sam to rasporedila po šalicama i ohladila, sve je izgledalo kao neka odvratna hladetina... Ništa, današnji recept iz glave je preopao. Idemo dalje. Jer ne mogu više podnijeti misao o tome kako se hranim. sve puno konzervansa, E ovih i E onih, regulatora kiselosti i što su ti E-evi već. Jer danas sam pojela špagete s haringama u konzervi s umakom od senfa i bilo je mega ukusno, ali vrijedi do 2013. Što je tu prirodno? I nakon tog žele bombone. Fino, ali bljak. I nakon tog roladicu koja isto vrijedi još par godina. Teror za organizam. I kuda ćemo dospjeti s takvom prehranom? Ima moj dečko pravo... Suncokretove sjemenke i suhe banane, tamna čokolada i mamini kolači. To je bolje.
|
